CEPOR Centar za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva se bavi istraživanjima o poduzetništvu i analizama stanja u sektoru malih i srednjih poduzeća. Iz te perspektive pratimo, kao i cijela Hrvatska, što se događa oko Agrokora.

Zbog toga smo uznemireni raspravama koje su izrazito diskriminirajuće – govori se o sistemski važnim poduzećima, a čak se i ne spominju mala i srednja poduzeca, koja čine 67 % svih zaposlenih u Hrvatskoj i 52 % ukupnog prihoda gospodarstva Hrvatske. Priprema se zakon o sistemski važnim poduzećima, vode se razgovori na kojima su prisutni veliki dobavljači, a gdje su tu mala i srednja poduzeća, gdje su tu obiteljska poljoprivredna gospodarstva?

Upravo ta poduzeća i obiteljska poljoprivredna gospodarstva bit će najveći gubitnici ove krize, jer su ranjivija nego velika poduzeća, a posebno i zbog toga što su već i bili u neravnopravnom polozaju u poslovnom odnosu s Agrokorom. Ta poduzeća nisu mogla pregovarati o uvjetima, oni su uvijek bili u poziciji „uzmi ili ostavi“, a to je značilo i prihvaćanje uvjeta plaćanja od godinu i više dana. Gdje je tada bila vlada, nije bitno koja? Ili, mogli bi to reći i drugačije – da su vlade uvijek vodile računa o sistemski važnim poduzećima, pa su tolerirale i takvu nedisciplinu u plaćanju. Na taj način je Agrokor imao dio besplatnog financiranja godinama. Gdje su se izgubile rasprave o likvidnosti, o plaćanju u roku od 60 dana, o težnji da se dostigne plaćanje u roku od 30 dana – o tome smo razgovarali, pa zašutjeli, zašto?

A od 2013. godine smo članica EU, gdje postoji direktiva o zakašnjelim plaćanjima (Late Payment Directive 2011/7/EU), koja regulira komercijalne transakcije između države / javnih institucija i poslovnog sektora, te komercijalne transakcije unutar poslovnog sektora. Država / javne institucije moraju plaćati za kupljenu robu i usluge unutar 30 dana ili u vrlo izuzetnim slučajevima unutar 60 dana. Poduzeća u svojim međusobnim transakcijama moraju plaćati unutar 60 dana, ali mogu ugovoriti i duže rokove plaćanja uz pretpostavku da to nije jako loše („not grossly unfair“) za dobavljača. U slučaju zakašnjelog plaćanja, dobavljači automatski imaju pravo na kamatu za zakašnjelo plaćanje i najmanje 40 EUR kao kompenzaciju za troškove kasnog plaćanja. I dalje, u članku 2(6) ove direktive, zakonski propisana kamata na zakašnjelo plaćanje je SUMA i) referentne kamatne stope Europske centralne banke (ili referentne kamatne stope centralne banke zemlje članice čija valuta nije EUR – što je naš slučaj) + ii) najmanje 8 postotnih poena.

Likvidnost je žila kucavica gospodarskog sustava i ona ne razlikuje velike i male, sistemski važne ili nevažne. Zašto je razgovor o likvidnosti utihnuo – javnost, svi mi, imamo pravo znati tko to ne plaća u rokovima – jesu li to sistemski važna ili sistemski nevažna poduzeća?

Mala i srednja poduzeća ustvari su najveći poslodavac u Hrvatskoj i imaju izuzetan značaj za cijeli sistem gospodarstva Hrvatske. To znači da gubitak radnih mjesta u tim poduzećima može značajno uzdrmati Hrvatsku, vjerojatno i mnogo više nego gubitak radnih mjesta u ovoj maloj grupi sistemski vaznih poduzeca. Mala i srednja poduzeća su itekako sistemski važna, podaci o zaposlenosti i ukupnom prihodu to potvrđuju.

Promijenite retoriku koja prati ovu kriznu situaciju jednog poduzeća, a time i fokus na rješavanje problema. Ovakvim pristupom vlada sama sebi stvara gubitničku poziciju jer ne može i ne smije stvarati neravnopravne uvjete poslovanja. Rješenja naravno ima, ali bez narušavanja ravnopravnosti svih poslovnih subjekata.

 

Slavica Singer
Predsjednica Upravnog odbora CEPORa